Sunovrat u džihad
Transformacija jednog mladog Turčina od astronoma u borca tzv. Islamske države
By VOA's Extremism Watch Desk
Rasid Tugral je stekao klub ljubitelja u stratosferi društvenih medija svojim očaravajućim fotografijama noćnog neba iznad njegove domovine, Turske. Svoje slike je objavljivao – među njima i onu na kojoj se vidi silueta drveta smreke naspram svjetlucavog Mlječnog puta – i na website magazina National Geographic. U Finskoj se upisao na prestižne postdiplomske studije astrofizike. Bio je pametan, naočit, druželjubiv i avanturističkog duha, i činilo se da mu je sudbina namijenila karijeru u proučavanju nebesa.
Ali Tugral je čeznuo i za drugim stvarima. Bio je vjernik, Musliman, odgajan u tradicionalnom domaćinstvu, i na fakultetu počeo je posjećivati džihadističke stranice na Internetu. Tugral je njihovu radikalnu interpretaciju Islama shvatio ozbiljno. Početkom 2015. godine pobjegao je od svoje obitelji i udobnog života i pridružio se džihadistima Islamske države koji su se borili unutar Sirije.
Prošlog augusta Tugral je već bio mrtav, očigledno je pao kao žrtva u borbi Islamske države protiv kurdskih snaga. Imao je 27 godina.
Hiljade mladih Muslimana, privučenih ideologijom i propagandom Islamske države, je otputovalo da bi se pridružilo samozvanom kalifatu terorista u Iraku i Siriji, i borilo se za njega. Mnogi su od njih, kao što i Tugral, odbacili život privilegija i potencijala. Njegova se priča, međutim, izdvaja zbog bogate pisane i fotografske dokumentacije koja opisuje njegovu postepenu transformaciju koja je trajala više od deset godina.
Tugral je fotografisao Mlječni put u blizini Nacionalnog observatorija TÜBITAK u Antalyji, u Turskoj, i sliku je postavio na Facebook 7. oktobra 2014. godine.
Tokom godina, Tugral je postavljao autoportrete , slike razigranih mački i upečatljivih nebeskih prizora; razmišljanja o dubokom svemiru i svojoj religiji; i tirade protiv nevjernika. U detaljnom pismu koje je prošle godine podijelio na Internetu, opisao je svoja svakodnevna iskustva sa Islamskom državom: nalete dosade, napornu obuku i bijeg ispred vazdušnih napada. Pobožno je branio čak i najbrutalnija djela Islamske države, uključujući i odsijecanje ljudskih glava i podjarmljivanje žena kao seksualnih robova.
„Ko god umire a da se nije borio u džihadu ili barem razmišljao o džihadu, umire kao munafiq“ – licemjer, pisao je Tugral na Facebooku citirajući jedan hadis, muslimansku izreku koja se pripisuje osnivaču vjere, Poslaniku Muhammedu. Vodeći islamski učenjaci kao što je Mohammed Abdelfadel tvrde da militantni ekstremisti izopačuju vjeru i značenje džihada, i da Islam zapravo osuđuje terorizam i napad na civilno stanovništvo.
Šta je povelo Tugrala na taj put ka radikalizaciji i do nasilne smrti? Grupa novinara Glasa Amerike je u potrazi za odgovorima pregledala Tugralove poruke na društvenim medijima kao i pismo od 14 strana sa početka njegovog boravka u Siriji, i prevela ih sa turskog jezika. Grupa je također intervjuisala neke od mladićevih prijatelja i poznanika, i razgovarala i sa drugim izvorima, uključujući i njegovog oca.
Tugralevi počeci nisu bili u znaku džihada, a taj put se nije mogao predvidjeti ni na osnovu njegovog raspoloženja, radoznalosti ili intelekta. Njegov život i smrt daju osnovu za proučavanje lažne slave ISIL-ove ideologije za jednu izgubljenu generaciju mladih Muslimana zavedenih njihovom obmanom.
Odrastao u obitelji velikih vjernika
Drugi po redu od troje djece, Tugral je odrastao u jednom kvartu Ankare zvanom Sincan, u obitelji koja je cijenila obrazovanje i religiju. Njegov otac ima doktorat iz turske literature i predaje u jednoj srednjoj školi. Stariji brat mu je softerski inženjer koji takodjer komponuje muziku; mlađa sestra je učenica; a ujak je profesor matematike.
Otac obitelji, Suleyman Tugral je između 2008. i 2014. godine pisao blog o Islamu, dijeleći s drugima svoju poeziju i konzervativna gledišta. On je to povezao i sa svojom doktorskom disertacijom pod naslovom „Vrijednosni sistem u Kuranu“ u kojoj podržava militantni džihad, Jevreje i Hrišćane naziva prokletim zbog toga što ne vjeruju u Allaha i Poslanika. „Čeka ih bolna kazna,“piše u svom radu.
Suleyman i njegova žena domaćica upisuju srednjoškolca Rasida u privatno proučavanje svete knjige – što je bila uobičajena praksa među pobožnim obiteljima.
Gore: Tugral je fotografisao Mlječni put i zalazak mjeseca sa Nacionalnog observatorija TÜBITAK u Antalyji, u Turskoj, i sliku je postavio na Facebook 14. oktobra 2014. godine.
Popratno: Nebeski pogled za vrijeme Festivala zvijezda 2012. godine u Nacionalnom observatoriju TÜBITAK u Antalyji, u Turskoj, i sliku je postavio na Facebook 12. oktobra 2014. godine.
Neposlušni „genije“
Pri kraju 2007. godine Tugral se upisao na Tehnički Univerzitet Bliskog Istoka (METU) – koji je naširoko bio poznat kao turski Harvard – s namjerom da studira fiziku. Sekularni studentski grad je bio oštri kontrast u odnosu na njegov život u obiteljskom domu, kaže Nihat Celic, bivši kolega sa fakulteta i jedan od tih poznanika koji je potvrdio autentičnost Tugralovih pisanja i poruka na društvenim medijima.
„Preko dana je posjećivao predavanja u liberalnom okruženju. Ali se uveče vraćao u svoj religiozni i konzervativni obiteljski dom“, kaže Celik. „Ova dva pristupa životu nije moguće pomiješati u zdravu masu.“
Tugral istražuje strmu planinarsku stazu u Antalyji u Turskoj u ovom autoportretu bez datuma.
Na METU Tugral je postao poznat po svom interesovanju za astronomiju i fotografiju – a i po njegovim ponekad šašavim ludorijama. „Bio je genije. Postavljao je vrlo dobra pitanja,“ rekao je jedan od njegovih profesora koji je tražio da ostane anoniman radi sigurnosti. Ali Tugral „nije bio najbolji student, jer mu je nedostajala disciplina i često je preskakao predavanja.“
Tugral se uključio i u rad univerzitetskog kluba astronomije, sprijateljio se sa njegovim predsjednikom koji se zvao Utku Boratac. Njih dvojica su odlazili na logorovanja i proučavali noćno nebo. Također su pomagali organizaciju godišnjeg posmatranja zvijezda koji se organizira za javnost u Nacionalnom obzervatoriju TÜBITAK, rekao je Boratac novinarima Glasa Amerike.
Tugral je 2010. godine počeo objavljivati svoje fotografije na web stranici magazina National Geographic , a 2012. godine je učestvovao u foto takmičenju NASA-e u adaptaciji slika snimljenih svemirskim teleskopom Hubble. Na društvenim medijima je prisvojio nadimak Nükleer Kedi ili Nuklearni mačak, tako priznajući svoju ljubav prema mačkama i njihovim fotografijama.
Tugral je postavio na Facebook ovu svoju sliku 8. oktobra 2014. godine sa natpisom: „Zaspao dok je učio...“
‘Luckasti‘ nekomformist
Zabavan a ponekad i neobičan, Tugral se „uvijek šalio i svemu se rugao,“ prisjećao se jedan od njegovih kolega koji je tražio da ostane anoniman zbog straha da ga javno ne povezuju sa Tugralom. „Jednom je došao na predavanje u helankama-hulahopkama“, priča njegov kolega. Drugom prilikom se pojavio bez košulje u šorcu.
Strastveni biciklista, planinar i plivač, Tugral se nije plašio fizičkog naprezanja. Studenti se sjećaju da mu je „jednom bilo dosadno, i krenuo je biciklom na put od Ankare do Konye,“ dakle od glavnog grada Turske do grada na jugu, a to je razdaljina od 262 kilometara, ili skoro 163 milje.
„Većina ljudi koje znam rekla bi da sam lud, ali istovremeno i žude da budu poput mene jer ja obično radim ono što hoću. Moguće je da je jedan od njih moje iskustvo vožnje,“ piše Tugral na website-u Couchsurfing .
„Volim da se smijem i da nasmijem ljude (iako ponekad i plačem). Kada su samnom, ljudima većinom... nije dosadno.“
Približavanje radikalizmu
Na METU, Tugral je i nadalje bio vjernik Musliman ali se slobodno družio i sa ljudima koji nisu bili toliko zainteresirani za klanjanje, post i izbjegavanje opojnih sredstava, kakav je on bio.
„Jednom prilikom svi smo pili alkohol, priča jedan od prijatelja koji je želio ostati anoniman zbog straha da ne postane meta ekstremista. Tugral „nije pio sa nama, ali se počeo šaliti na svoj račun što ne pije.“
- godine učestvovao je u prosvjedima protiv vlade – i sve više obraćao svojoj religiji za traženje razumijevanja. Počeo je da se mijenja, kaže njegov kolega sa astronomije Boratac.
Tugral se postepeno udaljava od sekularne većina na METU. Pušta bradu i prestaje šišati kosu, kakvi su običaji Islamske države. Na Facebooku se žali „da se komunisti na METU odmah okupe i smiju se kad god se pozdraviš sa svojom braćom uz dodir čela.“
Gore: Vjernici čekaju večeru nakon molive u džamiji na Tehničkom univerzitetu Bliskog Istoka u Ankari, Turskoj, 22. februara 2015. godine. (Fotografija džamije METU zajednice)
Popratno: Tugral je snimio kupolu Nacionalnog obzervatorija TÜBITAK u Antalyji, Turskoj, ispod zvjezdanog neba, a sliku je objavio 26. oktobra 2014. godine.
Sve je više vremena provodio sa zajednicom univerzitetske džamije i posvetio je mnogo sati diskusijama o Kuranu „od pasusa do pasusa i od riječi do riječi“, kaže Boratac. „Jednom je postavio na Facebook poruku o Islamu a ja sam pokušao da komentiram ... samo da bi započeo razgovor. Ali mi nikad nije odgovorio.“
Ponekad bi danima, ili čak po nekoliko sedmica utonuo u proučavanje Kurana ne napuštajući džamiju, rekao je novinarima Glasa Amerike Celik koji je također bio član astronomskog kluba. On je radikalizaciju svog prijatelja dijelom pripisao njegovom učešću u studijskoj grupi u džamiji. Do proljeća 2014. godine „jedna osoba iz te grupe je otišla u Siriju ili Irak, i ne znamo šta se dogodilo da njim“, kaže Celik.
Magazin Newsweek u jednom članku 2015. godine posvećenom džihadističkom regrutiranju i pisajući i o Tugralu, također spominje da se još jedan bivši član studijske grupe pridružio Islamskoj državi, a sa kojim je Turgal razmjenjivao džihadističke video snimke na internetu. Članak govori i o tome da se simpatizerima Islamske države ne poklanja pažnja jer je turska vlada koncentrisana na strane borce koji prelaze njenu granicu sa Sirijom.
Zbog svih govorničkih vještina Turgul je u više navrata vodio molitvu u univerzitetskoj džamiji. Ufuk Tastan koji je danas asistent pri istraživanjima na METU, rekao je novinaru dnevnog lista BirGun da je on studirao sa Tugralom.
Tugral sada već javno izražava svoju podršku džihadu. Na Facebooku otvoreno žali stradanje sirijskog civilnog stanovništva koje po njemu gine uslijed vazdušnih napada koalicionih snaga predvođenih Rusijom, Sirijom i Sjedinjenim državama. Također osuđuje i tursku državu i društvo.
„S vremena na vrijeme kritizira vladu i zbog korupcije i podmićivanja,“kaže Celik,a vjeruje i u to da vlada Recepa Tayyipa Erdogana „tumači Islam na pogrešan način.“
Studiranje u Finskoj
Tugral je diplomirao na METU na proljeće 2014. godine. U jesen iste godine upisuje se na magistarski program iz fizike na Univerzitetu Jyväskylä u Finskoj. Radovao se dramatičnoj promjeni u klimi i geografiji o čemu je napisao na Facebooku da je „moj sadašnji studentski grad definitivno mnogo bolji od prethodnog.“
Na društvenim medijima Tugral je postavljao fotografije i divio se raznobojnoj jeseni u toj Nordijskoj zemlji. Postavljao je i slike mačaka, vjeverica i drugih životinja.
Gore: Tugral snima slikovito selo Äkäslompolo u finskoj općini Kolari, i snimak objavljuje 26. decembra 2014. godine.
Popratno: Na društvenim medijima Tugral je postavljao fotografije i divio se raznobojnoj jeseni u toj nordijskoj zemlji. Postavljao je i slike mačaka, vjeverica i drugih životinja.
Nur džamija
Nije dolazio na predavanja nego je većinu svog vremena provodio u džamiji ili kod kuće na internetu,“ izjavio je turskom dnevnom listu BirGun Daily jedan od njegovih sustanara, Anbu Posakkannu.
Posakkannu je rekao da je Tugral „često govorio o tome da se želi pridružiti Islamskoj državi.“ Glas Amerike nije uspio stupiti u kontakt sa Posakkannu-om.
Boratac, Tugralov kolega sa astronomije na METU, rekao je Glasu Amerike da se on rugao svom prijatelju zbog njegove brade. „Ja sam rugajući se upitao, ‘Kako li su te pustili da uđeš u Finsku sa ovakvim izgledom? Nisu li te pitali da li se spremaš za džihad?‘, prisjeća se Boratac.
“‘Ovdje te cijene po tvojim namjerama, a ne po izgledu‘,” uzvratio je Tugral, po tvrđenju Borataca.
Ali po dnevnom listu BirGun Daily, namjere tog postdiplomca ipak su privukle sumnju. Kako javlja list, finski sigurnosni organi su otvorili istragu o Tugralu krajem 2014. godine.
I članak u Newsweeku navodi da je “policija bila uznemirena zbog njegovih poruka na Facebooku”, pa je ispitivala Tugrala izvan studentskog grada.
Predsjednik džamije Khalid Bellamine je potvrdio za Glas Amerike da su sigurnosni organi Finske I njega potražili u vezi sa Tugralom. Ali Bellamine kaže da se on “lično nikad nije susreo sa Tugralom, i nije ga niko poznavao u ovoj zajednici.”
“Ono što smo uočili je bilo da je on u posljednje vrijeme dolazio u džamiju, ali nije ni skim razgovarao,” rekao je Bellamine. “Da sam išta posumnjao, ja bih to sigurno prijavio.”
Gore: Tugral posjećuje 7 Fells Hostel u Äkäslompolo, južni dio Finske.
Prije napuštanja Finske u toku zimskog raspusta Tugral odlazi sa svojom kamerom u helsinšku katedralu i u regiju Laponije u 7 Fells Hostel jer je vlasnik tog hostela “također iskusni fotograf, poput mene”, napisao je u Facebook poruci.
Tugral stoji ispred helsinške katedrale, finske evangelističke luteranske crkve, 17. Decembra 2014. godine.
Lažni napad, pa bježanje
Tugral se vratio svojoj obitelji u Ankari, koristeći svoj dom kao prelaznu stanicu prije svog dubljeg zalaska u džihad. Svojim roditeljima je rekao da noć 10. januara 2015. godine želi provesti sa svojim prijateljima na METU. Umjesto toga spakovao je manji ruksak i krenuo za Siriju.
“Prije odlaska, svu svoju vjeru sam postavio u Boga,” kasnije je napisao Tugral.
Putovao je autostopom, zaustavio je jedan minibus, i dok je ulazio, “shvatio sam da sam zaboravio ponijeti svoju kameru,” pisao je. A nosio ju je svuda sa sobom, slikao je nebo, svoje okruženje i dokumentirao svoju sopstvenu evoluciju. Ali je odlučio da to što je zaboravio kameru “nije velika stvar.”
Prelazak u Siriju
To sjećanje, i ono što se nadalje dešavalo, opisano je u Tugralovom dugačkom pismu koje se sastoji od fragmenata jer u Siriji nije imao gotov pristup internetu I društvenim medijima. Svom pismu je dao naslov “Pozdrav iz zemlje Kalifata”, a podijelio ga je sa javnošću putem Facebooka 25. marta 2015. godine.
U jugoistočnom turskom pograničnom gradu Sanliurfa naišao je na muškarce iz Tunisa, Libije I Saudijske Arabije koji su se htjeli boroti za Islamsku državu. U njihovom društvu je ilegalno prešao granicu za Siriju. “Morali smo trčati dugo. Bilo je mudro što nisam ponio težak kofer,” čestitajući sebi piše Tugral.
Dugokosi Afganistanac, član Islamske države ih je pokupio i prošli su pored jedne ogromne crne ISIL-ove zastave na putu ka sirijskom gradu Tal Abyad. Odvedeni su u jednu kuću koja je bila osvetljena svijećama. Njihovi pasoši, elektronika I ostala svojina su oduzeti – ali je Tugral uspio ubijediti jednog borca Islamske države da mu dozvoli da zadrži svoj telefon nekoliko minuta I da pošalje poruku svojoj obitelji.
“Signal je bio toliko slab da je bilo teško priključiti se na internet,” piše u pismu, napominjući da su mu oduzeli telefon prije nego što je mogao poslati sve svoje email poruke. “Gdje ja to idem? Počeo sam se pitati, ali šta je tu je.”
Islamska država je ispitivala novodošle i svakome je dodijelila nadimak. Tugral je napisao, “Moj nadimak je naravno Abu Huraira” – što na arapskom znači Otac Mačaka.
Tugral pokriva skoro cijelo svoje lice za vrijeme pješčane oluje u Raqqi, u samozvanom glavnom gradu Islamske države u Siriji, 6. decembra 2015. godine.
Bratstvo i dosada
Nekoliko dana kasnije Tugral je prebačen u jednu drugu kuću čiji zidovi su bili izrešetani mecima, a “koju su vjerovatno uzeli kao ratni plijen,” piše Tugral. U njoj je bilo oko 20 ljudi, i Tugral je odmah primijetio njihovu raznolikost i volju da podržavaju Islamsku državu. Jedan muškarac je bio profesionalni bokser iz Njemačke, a drugi mašinski inženjer iz Bangladeša. A jedan je došao direktno iz francuskog zatvora nakon puštanja na slobodu. Jedan drugi je opet platio 15 hiljada dolara da bi mogao doputovati iz Kine.
Nakon još nekoliko dana, Tugral je zajedno sa još osam regruta krenuo minibusom za Raqqu koju je ISIL proglasila glavnim gradom. “Vidimo se u raju”, tako su se opraštali od svojih sustanara u toj kući, piše Tugral opisujući radosni oproštaj.
Tugral je istraživao Raqqu dok je nestrpljivo čekao na početak nastave iz šarije I fitness obuke koju ISIL zahtijeva od svih prije ulaska u borbu. Grad je bio “veliki i natrpan… Ljudi su nastavili živjeti na normalan način bez odsjecanja glave,” uočava Tugral u svom pismu. “Najljepša strana Islamske države je potpuna zabrana pušenja,” dodaje, ali se također žali na izduvne gasove od “dizel goriva na svakom koraku,” kako u motorima, tako i u grijačima.
Tugral je proveo dvije sedmice u Raqqi, nabijen sa ostalim stranim regrutima u hladnoj kući bez vode, i malo ičega od hrane, osim jaja. Grlo ga je boljelo, a što je bio manji problem u usporedbi sa zastrašujućim zračnim napadima koji su tresli vrata i prozore “kao da je puhao jaki vjetar. … Svakog trenutka smo se suočavali sa strahom da ćemo nestati pod bombama.”
Priprema za rat
Tokom nekoliko mjeseci, Tugral se selio iz kuće u kuću, uključujući I one u Raqqi ili njenoj okolici, a posle i u Homsu. Žalio se na uslove stanovanja, jer su kuće bile hladne, prenatrpane i prljave. “Ima nas skoro 30 što spavamo u istoj sobi, i konstantno nam dovlače nove ljude,” piše u svom pismu.
U jednom trenutku smeštaj je bio posve primitivan: bila je to pećina, mada ju je ISIL opremila “krevetima od spužve”, veš mašinom I generatorom. “A bilo je i dosta dobara oduzetih kao plijen,” uključujući i deke sa oznakama Ujedinjenih Nacija koje su vjerovatno bile namijenjene izbjeglicama.
Fizička obuka za Tugrala je započela već prvog dana u toj pećini. Regruti su vježbali pokrete kao što su preskakanje preko glave kretanje kroz blato. Tugral je imao na sebi jaknu i hlače koje je kupio u Finskoj, i “nisam htio puzati u blatu u njima, ali morao sam,” pisao je u svom pismu, savjetujući budućim regrutima da ponesu sa sobom kamuflažnu odeću.
Među stanarima pećine bio je jedan britanski inženjer sa svojim sinom. “Znali su nešto o konstelacijama zvijezda, i ja sam im počeo objašnjavati stvari i bez toga da me pitaju,” pisao je Tugral. Iako je u pećini bilo struje, većina grada ju nije imala. Tako da ništa nije ometalo posmatranje zvijezda.
“Mogu reći da je nebo skoro svuda čisto u islamskoj državi.”
Strah od nebesa
Bilo gdje da su bili, regrute se skoro uvijek proganjali zračni napadi. Avioni režima sirijskog predsjednika Bashara al-Assada su „nas nadlijetali svaki dan. ... Jedna bomba iz zraka je pala toliko blizu da nas je buka zaglušila i napravila je veliki krater pored nas.”
Tugral se umorio od života pećinskog čovjeka. A prepoznao je i probleme sa Islamskom državom: slaba sanitacija, slaba organizacija, i – kod nekih regruta – sumnjivi motivi. Regrut iz Moldavije koji je ranije bio sa grupom Al-Nusra Front, povezanom sa al-Qaidom, „rekao mi je da neki mudžahedini (džihadisti) dolaze radi zemaljskih dobara jer primaju dobre plaće i stanove od Islamske države,” piše u pismu.
Ipak ,Tugral je zamišljao utopističku budućnost.
„Islamska država nije prvoklasna. Jeste, to je Islamska država, ali za greške koje prave ljudi nije država kriva,” piše. „... Ovdje stvari ne funkcioniraju perfektno, čistoti se ne poklanja velika pažnja, i ne primijenjuju se prometna pravila. Ali pokušaćemo ispraviti sve, korak po korak, pogotovu uz pomoć imigranata” – što je ISIL-ov termin za strane borce.
Gore: Tugral, lijevo, stoji sa borcem Islamske države u Raqqi, Sirija, 9. jula 2015. godine.
Popratno: Sirijski grad Deir ez-Zor je postao sablasni grad nakon intenzivne borbe između vladinih vojnika i militanata Islamske države, piše Tugral u poruci pri stavljanju ove fotografije na Facebook, 9. avgusta 2015. godine.
Ulazak u borbu
Nakon najmanje mjesec dana u pećini, Tugral i još petorica regruta su bili odabrani za komandose i pozvani da se pridruže grupi uvaženih boraca Islamske države.
Uslovi su se odjednom popravili, zabilježio je Tugral. Komandosi su se uselili u jednu kuću nadomak Homsa. Svakoj osobi je dodeljen novi pokrivač. A njihov kuhar iz Tadžikistana je „pripremao hranu blisku našoj kulturi,” i svake sedmice bi zaklao ovcu da bi obezbijedio meso. „Služili su banane i narandže skoro svaki dan. Dobivali smo i tri do četiri čokoladice ‘Snickers‘ dnevno.”
Tugral je za svoju prvu bitku dobio zadatak medicinskog zbrinjavanja jer je na univerzitetu METU pohađao i kurs prve pomoći. “Ja sam bio doktor,” piše. “I najmanje medicinsko znanje može biti vrlo korisno ovdje.”
“Tada sam prvi put doživio zvuke letećih metaka tako izbliza: beng, beng,” prisjeća se. Zajedno sa ostalima “sklanja se iza brda kad god čuje zvuk tenkova ili artiljerije.” Nakon puno sati na ledenom vjetru i kiši dobija dozvolu za se povuče. U šatoru koji je služio kao terenska bolnica sa dvojicom mrtvih i šestoricom ranjenih, napisao je da je “miris krvi svuda oko nas.”
Odbrana barbarizma
Nakon još jedne noći provedene u borbi Tugral i njegovi suborci džihadisti su se vratili u bazu “trijumfalno”, piše u svom pismu. Zaplijenili su dva tenka, manji teretnjak, nekoliko granata na raketni pogon “ i tri odsječene glave.”
Kasnije, u svojoj prepisci na Facebooku sa svojim drugarom, turskim astronomom Boratacem on je branio praksu odsijecanja glave, kada ga je on je upitao da li je i on bio uključen u grupu “koja kolje nevine ljude i odsijeca glave? To je psihopatsko ponašanje.”
Tugral mu uzvraća da je to bila samo kazna za one koji podržavaju sirijski režim “koji je ubio toliko nevinih” civila, i za one koji “odbijaju” Islamsku vlast “, koji su postali američki robovi.” Na sličan način je branio one džihadiste ISIL-a koji uzimaju žene i pretvaraju ih u seksualne robove, prevashodno iz manjinske vjerske grupe Yazidi.
Odsijecanje glave ima stratešku svrhu, rekao je Boratacu: “Ova stvar je samo za televiziju da zastrašimo neprijatelja. Kada vide tako nešto, uplašiće se pa će pobjeći.”
Džihadska nevjesta
U neko vrijeme u prvoj polovini aprila 2015. godine Tugral je bio ranjen u sukobu sa kurdskim ratnicima u pograničnom gradu Tal Abyad. Povukao se u Raqqu radi oporavka od povrijede.
Ranjeni Tugral dobiva medicinsku njegu u gradu Tal Abyad na sjeveru Sirije. Fotografija je postavljena 17. aprila 2015. godine.
Sljedećeg mjeseca je oženio Aishu Zevra El-Turki, pristalicu Islamske države također iz Turske.
U jednoj ranijoj poruci na Facebooku je napisao da neoženjeni džihadisti primaju plaću od 100 dolara mjesečno i žive u jednoj kući sa još šest boraca. Strani ratnici “imaju četiri mjeseca da se ožene. …Islamska država ti daje i kuću uz finasijske podrške za tvoje žene i djecu.”
Nakon svadbe Tugral dramatično smanjuje svoje prisustvo na društvenim medijima. Boratac ga traži na Facebooku, pita se zašto je ušutio, nadajući se da će ga navesti na to da se vrati u Tursku.
“Rekao je da se tek oženio i da je njegova žena ljubomorna kada ga vidi da provodi puno vremena na društvenim medijima,” rekao je Boratac Glasu Amerike. “I nisam mogao razlučiti da li se on to šali ili misli ozbiljno.”
Naredne Tugralove poruke na Facebooku i Twitteru iako rijetke, razotkrivaju njegovu sve veću težnju ka radikalnom džihadu i postojanoj pobožnosti. On se buni protiv zračnih napada – od strane Sirije, Rusa i koalicije na čelu sa SAD – i umiranja civila. Zagovornik je toga da se sve radi po zakonima šarije, “počevši od načina konzumiranja hrane do odlaska u kupatilo.”
Kritizira sirijske Arape, što je ustvrdio na Facebooku, jer ne umiju tačno recitirati iz Kurana, pa čak ne znaju ni da pozdravljaju na pravi islamski način: “Kada ja kažem običnim ljudima u Raqqi, ‘Nek je mir sa tobom‘, oni odgovaraju sa ‘Hello, hello.’ Dosta mi je toga.”
Za nevjernike, 'Ulaznica u pakao'
Nekadašnji Tugral koga je obuzimala strast za nauku ipak nije nestao u potpunosti. S vremena na vrijeme ponovo je postavljao neke od svojih arhivskih fotografija iz astronomije. Imao je komentare u vezi sa geologijom, proizvođačima lijekova, i o tome kako će jednog dana memorija računara biti neograničena kao što su zvijezde.
Na Twitteru je hvalio radove naučnika poput onih kao što je pokojni američki teoretičar fizike Richard Feynman – ali ih je opominjao “da pređu na Islam prije nego što ih smrt sustigne.” Tugral se jednom susreo i slikao sa meričkim Nobelovcem, fizičarem Walterom Kohnom. Ali nakon Kohnove smrti 2015. godine Tugral je poslao tweet u kome kaže da je naučnik kao ne-Musliman, “nažalost kupio sebi ulaznicu za pakao.”
Tugral i američki fizičar Walter Kohn u fotografiji bez datuma i na nepoznatoj lokaciji.
Tugral je poginuo negdje početkom augusta u sukobu sa Kurdima koje je podržavala Amerika, sjeverno od Raqqe, saznajemo iz društvenih medija Islamske države. On je učestvovao u borbama u kojima je Islamska država gubila teritoriju.
U kratkom razgovoru otac nastradalog džihadiste je rekao reporteru Glasa Amerike da je Tugralova žena u telefonskom razgovoru potvrdila njegovu smrt. Rekla je i to da će njegovo tijelo biti sahranjeno u Siriji.
Otac, Suleyman Tugral, je rekao novinaru koji ih je posjetio u obiteljskom stanu u Ankari sredinom augusta, da je pokušavao da vrati Tugralovo tijelo, i da je zamolio turske vlasti da pokrenu istragu. “Ne znamo ništa o tome kako je umro,” rekao je gospodin Tugral. “Obratili smo povodom njegove smrti uredu tužilaštva u Ankari i sada čekamo na odgovor.”
Odbio je svaki dalji razgovor o svom sinu, a ni rodbina nije pristala na intervju.
Slika postavljena na društvene medije naklonjene Islamskoj državi navodno prikazuje Tugrala nakon njegove smrti u Raqqi, u Siriji.
‘Nadam se da ću vas vidjeti na onom svijetu’
Poslednja Tugralova Facebook poruka se pojavila skoro mjesec dana nakon njegove smrti, 31. augusta:
„Ako ne budem dugo pisao na ovom mjestu, znajte da je moje vrijeme na ovom svijetu isteklo i da sam prešao na onaj svijet. Molite se za mene da me Allah prihvati kao mučenika. Ova poruka je automatski postavljena. Nadam se da ću vas vidjeti na onom svijetu.“
Njegov Facebook račun i daljepostoji, mada je račun na Twitteru odnedavna blokiran. U izjavi kao odgovoru na pitanje Glasa Amerike, Twitter kaže da je „od sredine 2015. godine suspendirao više od 360 hiljada računa zbog prijetnje ili promoviranja terorističkih akcija, prije svega u vezi sa Islamskom državom.“
Salih Doğan, turski politolog i stručnjak za međunarodne odnose i sigurnost na britanskom univerzitetu Keele, procjenjuje da su se hiljade i hiljade ljudi iz Turske pridružili Islamskoj državi. Iako su vjerovatno „svi bili pod utjecajem zločina u regiji Damaska u Siriji,“ njihovi motivi pridruživanja su vrlo različiti, kaže Salih Doğan. Neki su bili privučeni džihadističkoj ideologiji zato što potiču iz konzervativnih obitelji, osjećaju se da su postali mete iz predrasuda, bune se protiv svog niskog statusa ili pak očekuju finansijsku korist.
„Strašno je gledati te ljude koji su krenuli tim putem,“ kaže Doğan. „Mislim da je suština rješenja u tome da se popuni praznina u unutarnjem i emocionalnom svijetu svakog čovjeka.“
U gradu Raqqa u Siriji pod kontrolom Islamske države, Tugral je podudčavao djecu o teleskopima. Ovi sliku je stavio na Twitter 5. maja 2016. godine.
Pitanja vezana za Tugrala još uvijek proganjaju njegovog prijatelja astronoma Borataca.
Jednom prilikom su na noćnom nebu vidjeli neobjašnjivo jako svjetlo za koje je Boratac pomislio da je NLO. Rasid ga je tiho slušao ali je kasnije provjerio stvari. “Rekao mi je, ‘Ne, idiote… to je satelit.’ Tako me je naučio da nikad ne donosim zaključke bez istraživanja.“
Dakle, Boratac se pita, kako je Tugral mogao biti toliko zaveden propagandom i okrutnošću Islamske države?
“Tjera me da se pitam… kako li je dospio do te tačke? Nekada je bio veseli momak koji ništa nije uzimao ozbiljno. I taj isti momak je završio kao neko ko ima opravdanje za odsjecanje glava.
Njegov školski drug iz METU-a je misli da Tugral nije bio u stanju da pronađe most između dva odvojena svijeta: “Mislim da je bio vrlo zbunjen u svojoj glavi – s jedne strane jaka religija, a sa druge nauka.”
“Mislim da je njegov unutarnji svijet bio vrlo mračan”, rekao je Celik. “To sam mogao osjetiti čak I prije nego što se pridružio Islamskoj državi.”
Ovu priču su nam pripremili novinari Redakcije Glasa Amerike za praćenje ekstremizma, Uzay Bulut, Kasim Cindemir i Rikar Hussein, a u radu je učestvovao i Yildiz Yazicioglu iz Ankare, Turska. Storiju je napisala Carol Guensburg. Fotografije su nabavljene sa Facebook i Twitter računa Rasida Tugrala, sem onih koje su drugačije označene.
